DA LI JE OVAKAV PRISTUP MOGUĆ I U SRPSKIM ŠKOLAMA
Sagledavajući situaciju u Srbiji, Darka Krsmanović smatra da mi za sada nismo ni spremni, ni bogati da bismo imali finski sistem, što ne znači da se kod nas isključivo uči po predmetima. Takođe, znamo da su mnoge formalne reforme dovele do nepovoljnih ishoda.
“Forma se može zameniti suštinom i iskustva iz naše sredine sa kojima sam upoznata govore u prilog tome da se sa malo kreativnih promena mogu dobiti značajni rezultati. Mišljenja sam da je greška što se kod nas generalno ne uvažava dovoljno mišljenje praktičara koji radeći sa decom svakodnevno vide koji su nam propusti, ali i šta su najbolja rešenja koja praksa može da ponudi i potvrdi. Svaka veća projekcija budućeg sistema obrazovanja mora poći od poštovanja tradicije i kulture zemlje za koju se pravi i njenog školstva. Moraju se sagledati resursi, specifičnosti i modeli koji su obeležili prethodne generacije đaka”, objašnjava psihoterapeut, uz naglasak da se vrlo ozbiljno moraju razmotriti i trenutne prilike koje podrazumevaju efikasnost sistema, relevantnost, dostupnost, autonomiju, finansiranje…
DA LI JE UČIONICA RADIONICA ILI KASARNA?
Kod nas je provedeno dvadesetak reformi obrazovanja koje su većinom jedva stigle do nekih parcijalnih promena u sistemu. Naše školstvo danas i dalje je opterećeno faktografijom, velikim brojem predmeta, slabijim povezivanjem gradiva po predmetima, ali i sa potrebama savremene privrede i društva. O materijalnim prilikama da i ne govorimo.
“Ipak, nije istina da je naše školstvo do te mere loše da ga po svaku cenu treba menjati nekim novim neprilagođenim sistemom. Ili, što je nažalost često bila praksa kod nas, praviti kompromis i pokušavati pomoću segmentarnih promena ili projekata dostići ono što je u drugim sredinama pažljivo planirano i sprovođeno uz široku društvenu kampanju i logističku i materijalnu podršku države. Zaključila bih da danas obrazovanje ne sme da se ograniči na učionicu i školu, ali da uloga škola ne sme da se minimizuje. Škola ne treba da bude kasarna u kojoj važe rigidna pravila, ali nije ni igraonica u kojoj treba da radimo samo ono što nam se sviđa. I kao i u drugim životnim sferama treba tražiti zlatnu sredinu da bismo došli do onog što je optimalno za našu decu i što bismo nazvali dobrim poučavanjem i dobrom pripremom za život”, objašnjava naša sagovornica.
U tom kontekstu ona navodi da treba podržati stav onog dela stručne javnosti koji se zalaže za vraćanje dostojanstva profesiji prosvetnih radnika, za vraćanje suštinskim ciljevima vaspitno-obrazovnog procesa, što bi bio ključ za redizajniranje našeg obrazovnog sistema i put do metodoloških reformi koje bi pratili jasni, ostvarljivi, praktično utemeljeni i, zašto da ne, i zabavni načini poučavanja.
Promene koje najavljuje Finska se neće odnositi samo na Helsinki, već će čitava država prihvatiti modernizaciju, reči su menadžera za obrazovanje Marjoa Kilonenea:
– Neophodno je da zaista promenimo obrazovanje i redizajniramo sistem, kako bi pripremili decu za budućnost sa onim veštinama koje su potrebne za danas i za sutra.
Koliko su Finci ozbiljni i odlučni u svojoj nameri, govori i podatak da je već oko 70 odsto nastavnog osoblja prošlo obuke za nov sistem učenja.
Autor: Mariota Vlaisavljević