Ljubica kaže:
“Čak iako ne planirate da vašu bebu po izlazku iz bolnice dojite, potrudite se na sve načine da prvo mleko stigne do vaše bebe, to je nešto najdragocenije što joj možete dati. Ja sam svaki dan odlazila na neonatologiju gde su ležali David i Lenka i sa strepnjom svaki put odnosila mleko i pitala da li su popili bar malo. Sećam se tog dana kada sam na njihovim kartonima pročitala “5ml m.m” što znači da su taj dan popili 5ml maminog mleka. Gledala sam u ta dva kartona i ronila krokodilske suze kao nikad u životu, to su moje prve bilo kakve suze koje sam isplakala od momenta kada su se rodili. Posle blage depresije koje me je drmala kada sam došla kući, po prvi put sam tada osetila jednu dozu olakšanja, ali sam znala da je to tek početak njihove borbe”.
Period koji provodite kod kuće bez bebe može biti jako napet i pun emotivne turbulencije pogotovo što otac uglavnom ne doživljava isto što i majka, odnosno svako iz svog ugla prolazi kroz trenutnu situaciju.
“Iako je Andrej svaki dan zahtevao od mene da se igramo i da se grlimo i mazimo jer nije hteo da me ispušta iz vida od kad sam se vratila iz bolnice, bilo je trenutaka kada sam se osećala jako loše i kada sam morala da se odvojim od njega. Nisam uvek nailazila na razumevanje ukućana, međutim ako se osećate loše i niste u stanju ni da pričate sa nekim a kamoli da vam neko dođe, nemojte osećati pritisak i presiju okoline da se pravite kao da je sve u redu. Imate pravo na svoja osećanja, imate pravo da zatvorite vrata sobe i provedete neko vreme sa svojim mislima, zato se potrudite da sa svojim suprugom podelite te osećaje, svi ostali su nebitni u toj priči.”