– Matija je imao tri godine i tri meseca kada smo saznali dijagnozu: nefroblastom embrionalnog tipa. Desni bubreg je odstranjen, a tokom deset meseci hemoterapije, svaki zalogaj hrane on je povratio. Bili smo skamenjeni od straha da neće preživeti, ali jeste. Još jednom je tokom terapije bio na ivici… Tek danas možemo reći, a godine su prošle, da smo izlečeni jer i formalno izlazimo iz sistema zdravstvenih kontrola. To iščekivanje svakog novog nalaza radiologa, neizvesnost koja donosi život ili smrt, dovodila nas je u situaciju da od straha ne možemo da funkcionišemo…
Ova hrabra žena kaže i da je svako iskustvo u životu dato sa određenim razlogom koliko god to nama bilo teško da priznamo. Pitanja poput onog “Zbog čega se ovo nama dešava?” nikada nije sebi postavljala. Znala je da neće naći odgovor i nije želela da gubi snagu na besciljno traženje.
– Moje je iskustvo veliko kao roditelja i kao roditelja-volontera i pomagača roditeljima i deci koji se sada suočavaju sa dijagnozom. Ono što znam iz iskustva da nas bolest menja i čini ili boljim ili gorim ljudima, sve u zavisnosti kakva nam je osnova ličnosti. Shvatila sam i da materijalne vrednosti zapravo nemaju vrednost, a da je najskuplje ono što se novcem ne može kupiti. Nematerijalne stvari poput zdravlja, emocija, empatije i mogućnosti da nekome pomognete me ispunjavaju i prave mi dobar balans sa “spoljašnjim” svetom gde vladaju materijalni zakoni i gde su sistemi vrednosti poremećeni.
– U Udruženju, u Nurdor-u nema nas puno ali smo svi tu slobodnom voljom i to je već dovoljan i glavni preduslov da radimo od srca i da ulažemo veliki trud. Nurdor je jedna porodica koju vezuje isto proživljena priča i ta veza je po meni vrlo često jača i od rodbinskih veza. Sa druge strane Nurdor je kao jedan mozaik gde svako ima svoje mesto i samo zajedno se uklapamo u jednu predivnu sliku. Najvažnije je da ja kao roditelj koji je prošao malignitet sa svojim detetom dajem pozitivan primer ostalim mamama koje se trenutno leče da je izlečenje moguće i da moraju da veruju u pozitivan ishod lečenja. Međutim, nažalost ishod nije uvek pozitivan. Gubitak dece je velika trauma za sve one koji su u kontaktu sa njima. Potpuno je neprirodno da se dete razboli, pogotovo da se razboli od tako teške bolesti gde je ishod neizvestan i da umre. To je prosto neprirodno i to se teško prihvata, počevši od najbližih pa do svih ostalih. Vremenom, medicinsko osoblje mora, zbog druge dece svaki ovaj gubitak da stoički i hrabro podnese jer su oni stalno potrebni ostalima i jednostavno nemaju “pravo” da “padnu i pokleknu”. Roditelji koji izgube dete nikada se ne povrate i nose sa sobom svoju tugu čitav život.
KNJIGA KAO PODRŠKA
– Volim da radim i volela bih u budućnosti da napišem knjigu. Ne želim da postanem spisateljica, ali bih volela da nađem vremena i napišem knjigu o svom životu, iskustvu, iskušenjima, borbama, padanjima, ustajanjima i istovremeno o mom sazrevanju- kaže o svojim planovima hrabra majka Joland Korora.
Podrška je individualna stvar i Joland je nekako posmatra šire.
Sada joj je direktna podrška manje važna, sada joj je važno da oseti zadovoljstvo i da vidi barem jedan osmeh na licima roditelja i naravno dece.
– Možemo slobodno da se požalimo na (ne)pomoć države i drugih institucija, Ministarstvo zdravlja i RFZZO. Mnogo nam vremena i energije treba da bismo doprli do njih. Godinama se borimo da promenimo deo Zakona o bolovanju gde bi roditelji koji leče decu mogli da koriste bolovanje dok traje lečenje, a ne kao do sada, gde su ograničeni bolovanjem do četiri meseca. Što se tiče pomoći u vidu novca od toga nema ništa, ali bar kada bismo lakše mogli da izmenimo neke sistemske stvari bili bismo zadovoljni. Bez obzira na sve mi ne odustajemo i trenutno krećemo sa jednim ogromnim projektom – izgradnjom novog odeljenja pedijatrijske onkologije u Nišu. Projekat je vredan 750.000 evra, površine oko 700 kvadrata i biće po merilima i standardima evropskih klinika i što je najznačajnije, deci oboleloj u Nišu biće omogućeni uslovi i lečenje koje zaslužuju sva deca. Prvi put u okruženje dešava se da jedno udruženje radi posao države, u ovom slučaju u pitanju je izgradnja bolnice u Nišu- ispričala je Joland Korora.
Jedna od žena koja godinama na svojstven način pomaže akcije Nurdor je slikarka i dizajnerka Tamara Kusovac. Ovog puta na štandu u TC “Ušće” svi posetioci mogu da se priključe akciji prikupljanja neophodne finansijske pomoći za izgradnju dela bolnice u Nišu do 14. januara 2016. godine. Sav prihod od kupovine umetničkih predmeta i čestitki biće upućen u humanitarne svrhe.
Autor: Mariota Vlaisavljević