Partnerstvo može biti i beg od samog sebe, kaže za portal Zdrava i prava psihoterapeut Vesna Cicivas. Emotivni odnos između dvoje ljudi može biti jako kompleksan. Koliko su i zašto i patološke veze održive objašnjava naša sagovornica.
Karen Hornaj, poznata psihoanalitičarka u oblasti neuroze ličnosti ističe da neurotični pojedinac može dvojako da se ponaša u odnosu na druge ljude. Najpre, može da beži od ljudi, što je lako prepoznatljivo kod ovakvih osoba. One se sklanjaju od ljudi, zatvaraju, imaju vrlo slabe i retke kontakte sa ljudima. U pitanju je klasičan beg.
Drugi način na koji neurotični pojedinac može da se ponaša je da beži ka ljudima. Paradoksalno, ali istinito. Ovakve ljude možemo prepoznati po tome što su stalno u kontaktu sa ljudima. Oni su retko sami, ne podnose da ostanu duže vreme bez odnosa sa drugima. Ovo je beg od sebe ka drugima. Za takve ljude obično zna cela firma, oni sa lakoćom započinju razgovor sa strancima o ozbiljnim temama i deluju kao da uvek i sa svakim mogu da razgovaraju.
– Ovakav tip neurotičnih osoba iz svojih slabosti ide ka ljudima. Kao da takva osoba ne može da se suoči i sretne sa samim sobom, svojim identitetom, svojim problemima i konfliktima. Veliki je broj ovakvih neurotičnih osoba koje ostaju u partnerstvu i brakovima da bi maskirali i pokrili sopstvene probleme i konflikte. Najčešće su nezadovoljni svojim partnerom, i često projektuju svoje probleme na partnera – naglašava Vesna Cicivas.
Prema njenim rečima, ovakve ličnosti nikada ne izlaze iz braka i partnerstva. Oni zbog svojih slabosti idu ka ljudima, odnosno u partnerstvo, odnosno u zajednicu, kako bi pobegli od sebe. Oni su često u ulozi navodne žrtve u partnerstvu. Ipak, oni nikada ne ostavljaju svog partnera, a ukoliko su oni ti koje je partner napustio, tek tada nastaju pravi problemi.
– Često sam u svojoj dugogodišnjoj praksi radila bračnu ili individualnu terapiju sa klijentima koji su intenzivno osećali nezadovoljstvo svojim partnerom. Ono je išlo gotovo do mržnje. Tako je jedna klijentkinja, stara 36 godina, inače umetnica, zatražila pomoć zbog bračnih problema. Njen muž, takođe umetnik i njihova ćerka od četiri godine živeli su zajedno u njenoj kući. Brak je trajao sedam godina. Njihov odnos je bio toliko poremećen da su svakodnevne svađe prerastale u fizičke obračune. Dete je bilo ugroženo, pa je u njihovu kuću poslata socijalna služba – navodi Vesna Cicivas.
Kako dodaje, Ovo dvoje supružnika sve vreme braka nijednom nisu zajedno ručali, niti zajedno prespavali u istom krevetu.
– Supruga je izjavljivala da ga mrzi. Na pitanje zašto se ne razdvoje kada je prisutna takva netrpeljivost, ona je izjavila da ne bi mogla sama da živi u toj kući. Takođe, rekla je i da ne želi da muža prepusti drugoj ženi kada ga je do sada toliko trpela. Pri tome ističe da ne može da ga podnese. Mislim da komentar za navedeni primer nije potreban. Jasno je da zbog neurotičnih problema ova žena nije spremna da rešava sopstvene strahove i svoje probleme projektuje na supruga i na brak – kaže naša sagovornica.
Prema njenim rečima, ovakvih primera je mnogo, a patologija u braku opstaje ako se partneri u to “uklope”.
Pripremila: S. Gavrić